(Vid. Odricanje od Hrista.)
= neizbežna je. Mt. 18,7 "Teško svijetu od sablazni; jer potrebno je da dođu sablazni, ali teško čovjeku onom kroz koga dolazi sablazan."; Lk. 17,1 "A i učenicima svojim govoraše: Nije moguće da ne dođu sablazni; ali teško onome preko koga dolaze.".
da se čuvaju od izazivanja = Rim. 14,13 "Zato da ne osuđujemo više jedan drugoga, nego se više o tome starajte da ne postavljate bratu spoticanje ili sablazan."; 1. Kor. 8,9 "A čuvajte se da kako ova vaša sloboda ne postane spoticanje slabima."; 1. Kor. 10,32 "Ne budite na spoticanje ni Judejcima, ni Jelinima, ni Crkvi Božijoj."; 2. Kor. 6,3 "Nikako ni u čemu ne dajući spoticanje, da se služba ne kudi,".
da otklanjaju ono, što im čini = Mt. 5,29 "A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe; jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve tijelo tvoje da bude bačeno u pakao.", 30 "Ako li te desna ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe; jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli da sve tijelo tvoje bude bačeno u pakao."; Mk. 9,43-47 "I ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je bez ruke u život ući, negoli s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi, 44 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 45 I ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je ući u život hromu, negoli s dvije noge da te bace u pakao, u oganj neugasivi, 46 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 47 I ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u Carstvo Božije, negoli sa dva oka da budeš bačen u pakao ognjeni.".
da se pre odreknu samih sebe nego da čine = Mt. 17,27 "Ali da ih ne sablaznimo, idi na more i baci udicu, i koju ribu prvu uhvatiš, uzmi je; i kad joj otvoriš usta, naći ćeš statir: uzmi ga te im podaj za mene i za sebe."; Rim. 14,15 "Ako li se brat tvoj zbog jela žalosti, već ne postupaš po ljubavi; ne gubi jelom svojim onoga za koga Hristos umrije.", 20 "Ne ruši djelo Božije zbog jela, jer je sve čisto; nego je zlo za čovjeka koji jede sa spoticanjem.", 21 "Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne činiti ono na šta se brat tvoj spotiče ili sablažnjava ili slabi."; 1. Kor. 8,9-13 "A čuvajte se da kako ova vaša sloboda ne postane spoticanje slabima. 10 Jer ako tebe, koji imaš znanje, vidi neko gdje sjediš za trpezom u idolskom hramu, neće li se savjest njegova. zato što je slab, ohrabriti da jede idolske žrtve? 11 I zbog tvoga znanja propada slabi brat, za kojega Hristos umrije. 12 A tako, griješeći se o braću i ranjavajući njihovu slabu savjest, o Hrista se griješite. 13 Zato, ako jelo sablažnjava brata mojega, neću jesti mesa do vijeka, da ne sablaznim brata svojega."; 1. Kor. 10,24 "Niko neka ne traži što je njegovo, nego svaki ono što je drugoga.", 32 "Ne budite na spoticanje ni Judejcima, ni Jelinima, ni Crkvi Božijoj.".
da izbegavaju one koji čine = Rim. 16,17 "Molim vas pak, braćo, da pazite na one koji čine razdore i sablazni protiv nauke koju vi naučiste, i klonite ih se;".
da se trude da budu daleko od =2. Kor. 6,3 "Nikako ni u čemu ne dajući spoticanje, da se služba ne kudi,".
da poučavaju one koji čine = 2 Moj. 32,21 "I reče Mojsije Aronu: Šta ti je učinio ovaj narod, te ga uvali u toliki greh?"; 1 Sam. 2,24 "Nemojte, deco moja; jer nije dobro šta čujem; otpađujete narod Gospodnji.".
Hristos je čuvao svoje učenike od = Jn. 16,1 "Ovo sam vam kazao da se ne sablaznite.".
Gonjenje i stradanja izazivaju = Mt. 13,20 "A na kamenitu mjestu posijano, to je koji sluša riječ i odmah je s radošću prima,", 21 "Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju zbog riječi, odmah se sablazni."; Mt. 24,9 "Tada će vas predati na muke, i pobiće vas, i svi će vas narodi omrznuti zbog imena moga.", 10 "I tada će se mnogi sablazniti, i izdaće jedan drugoga i omrznuće jedan drugoga."; Mk. 4,17 "Ali nemaju korijena u sebi. nego su nepostojani, pa kad dođu do nevolje, ili gonjenja zbog riječi, odmah se sablazne.".
nizak položaj Hristov. Mt. 13,54-57 "I došavši u postojbinu svoju, učaše ih u sinagogi njihovoj tako da mu se divljahu i govorahu: Otkud ovome premudrost ova i moći? 55 Nije li ovo drvodjeljin sin? Ne zove li se mati njegova Marija, i braća njegova Jakov i Josija i Simon i Juda? 56 I sestre njegove nisu li sve kod nas? Otkud njemu sve ovo? 57 I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: Nema proroka bez časti osim u postojbini svojoj i u domu svome."; Mk. 6,3 "Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nisu li sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se o njega."; Jn. 6,42 "I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao?".
što je Hristos kamen od ugla. Isa. 8,14 "I biće vam svetinja, a kamen za spoticanje i stena za sablazan obema domovima Izrailjevim, zamka i mreža stanovnicima jerusalimskim."; Rim. 9,33 "Kao što je napisano: Evo stavljam u Sionu Kamen spoticanja i Stijenu sablazni; i svaki koji u NJega vjeruje neće se postidjeti."; 1. Pt. 2,7 "Vama je, dakle, koji vjerujete čast; a onima koji se protive, kamen koji odbaciše zidari on postade glava od ugla, i bi Kamen spoticanja i Stijena sablazni;".
što je Hristos hljeb životni. Jn. 6,41 "Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba,", 58-61 "Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek. 59 Ovo reče u sinagogi kad učaše u Kapernaumu. 60 Tada mnogi od učenika njegovih, čuvši to, rekoše: Ovo je tvrda besjeda. Ko je može slušati? 61 A Isus, znajući u sebi da učenici njegovi ropću zbog toga, reče im: Zar vas ovo sablažnjava?".
Hristovo raspeće. 1. Kor. 1,23 "A mi propovijedamo Hrista raspetoga, Judejcima sablazan, a Jelinima ludost;"; Gal. 5,11 "A ja, braćo, ako još obrezanje propovijedam, zašto me onda gone? Dakle, ukida se sablazan krsta.".
pravda iz vere. Rim. 9,32 "Zašto? Zato što ne tražaše od vjere, nego od Djela zakona. Jer se spotakoše o Kamen spoticanja", 33 "Kao što je napisano: Evo stavljam u Sionu Kamen spoticanja i Stijenu sablazni; i svaki koji u NJega vjeruje neće se postidjeti.".
potreba unutarnje čistote. Mt. 15,11 "Ne pogani čovjeka što ulazi u usta: nego što izlazi iz usta ono pogani čovjeka.", 12 "Tada pristupiše učenici njegovi i rekoše mu: Znaš li da fariseji, čuvši tu riječ, sablazniše se?".
Blago onom koga ne sablažnjava Hristos. Mt. 11,6 "I blago onome koji se ne sablazni o mene."; Lk. 7,23 "I blažen je onaj koji se ne sablazni o mene.".
Teško onima koji čine = Mt. 18,6 "A koji sablazni jednoga od ovih malih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenički o vrat njegov, i da potone u dubinu morsku.", 7 "Teško svijetu od sablazni; jer potrebno je da dođu sablazni, ali teško čovjeku onom kroz koga dolazi sablazan."; Mk. 9,42 "A koji sablazni jednoga od ovih malih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se objesi kamen vodenični o vrat i da se baci u more."; Lk. 17,1, 2.
Kazna za one koji čine = 4 Moj. 14,36 "??", 37 "??"; 1 Car. 15,29 "A kad se zacari, pobi sav dom Jerovoamov, i ne ostavi ni jedne dušu od roda Jerovoamovog dokle sve ne istrebi po reči Gospodnjoj, koju reče preko sluge svog Ahije Silomljanina.", 30 "Za grehe Jerovoamove, kojima je grešio i kojima je na greh naveo Izrailja, i za draženje kojim je dražio Gospoda Boga Izrailjevog."; Jezek. 44,12 "Što im služiše pred gadnim bogovima njihovim i biše domu Izrailjevom spoticanje na bezakonje, zato podigoh ruku svoju na njih, govori Gospod Gospod, da će nositi bezakonje svoje,"; Mal. 2,8 "Ali vi zađoste s puta, i učiniste te se mnogi spotakoše o zakon, pokvariste zavet Levijev, veli Gospod nad vojskama.", 9 "Zato i ja vas učinih prezrenim i poništenim u svega naroda, kao što se vi ne držite mojih puteva i u zakonu gledate ko je ko.".
Koji čine = biće isključeni iz carstva Božija. Mt. 13,41 "Poslaće Sin Čovječiji anđele svoje, i sabraće iz carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje.".
P r i m e r i. Aron. 2 Moj. 32,2-6 "A Aron im reče: Poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kćeri vaših, i donesite mi. 3 I poskida sav narod zlatne oboce što im behu u ušima, i donesoše Aronu. 4 A on uzevši iz ruku njihovih, sali u kalup, i načini tele saliveno. I rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske. 5 A kad to vide Aron, načini oltar pred njim; i povika Aron, i reče: Sutra je praznik Gospodnji. 6 I sutradan ustavši rano prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i poseda narod, te jedoše i piše, a posle ustaše da igraju.". Uhode u Hanan. 4 Moj. 14,36 "??", 37 "??". Valam. 4 Moj. 31,16 "??"i Otk. 2,14 "Ali malo mi je krivo na tebe, što imaš tu onih koji se drže učenja Valaama, koji nauči Valaka da baci sablazan među sinove Izrailjeve da jedu žrtve idolske i da bludniče.". Ilijevi sinovi. 1 Sam. 2,12-17 "A sinovi Ilijevi behu nevaljali, i ne znahu za Gospoda. 13 Jer u tih sveštenika beše običaj prema narodu: kad ko prinošaše žrtvu, dolažaše momak sveštenikov dok se kuvaše meso s viljuškama trokrakim u ruci, 14 I zabadaše u sud, ili u kotao, ili u tavu, ili u lonac, i šta se god nabode na viljuške uzimaše sveštenik. Tako činjahu svemu Izrailju koji dolažaše u Silom. 15 Tako i pre nego bi zapalili salo, došao bi momak sveštenikov, te bi rekao čoveku koji prinošaše žrtvu: Daj meso da ispečem svešteniku, jer ti neću primiti meso kuvano, nego sirovo. 16 Ako bi mu tada čovek odgovorio: Neka se prvo zapali salo, pa onda uzmi šta ti god duša želi; on bi rekao: Ne, nego daj sada, ako li ne daš, uzeću silom. 17 I greh onih mladića beše vrlo velik pred Gospodom, jer ljudi ne marahu za prinos Gospodnji.". Jerovoam. 1 Car. 12,26-30 "I reče Jerovoam u srcu svom: Može se carstvo povratiti domu Davidovom. 27 Ako ovaj narod stane ići u Jerusalim da prinosi žrtve u domu Gospodnjem, srce će se narodu obratiti ka gospodaru njegovom Rovoamu, caru Judinom, te će me ubiti, i povratiće se k Rovoamu caru Judinom. 28 Zato car smisli, te načini dva teleta od zlata, pa reče narodu: Ne treba više da idete u Jerusalim; evo bogova tvojih, Izrailju, koji su te izveli iz zemlje misirske. 29 I namesti jedno u Vetilju, a drugo namesti u Danu. 30 I to bi na greh, jer narod iđaše k jednome do Dana."; 1 Car. 15,30 "Za grehe Jerovoamove, kojima je grešio i kojima je na greh naveo Izrailja, i za draženje kojim je dražio Gospoda Boga Izrailjevog.". Stari prorok. 1 Car. 13,18-21 "A on mu reče: i ja sam prorok kao ti, i anđeo Gospodnji reče mi rečju Gospodnjom govoreći: Vrati ga sa sobom u svoju kuću neka jede hleba i pije vode. Ali mu slaga. 19 I vrati se s njim, te jede hleba u njegovoj kući i pi vode. 20 A kad seđahu za stolom, dođe reč Gospodnja proroku koji ga beše vratio; 21 I povika na čoveka Božjeg koji beše došao iz zemlje Judine, i reče: Ovako veli Gospod: Što nisi poslušao reč Gospodnju, i nisi držao zapovest koju ti je zapovedio Gospod Bog tvoj,". Sveštenici. Mal. 2,8 "Ali vi zađoste s puta, i učiniste te se mnogi spotakoše o zakon, pokvariste zavet Levijev, veli Gospod nad vojskama.". Petar. Mt. 16,23 "A on okrenuvši se reče Petru: Idi od mene, satano! Sablazan si mi, jer ne misliš što je Božije nego što je ljudsko.". Učenici. Mt. 26,31 "Tada im reče Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer u Pismu stoji: Udariću pastira, i ovce stada razbjeći će se."; Mk. 14,24 "I reče im: Ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge."; Jn. 16,32 "Evo dolazi čas, i već je došao, da se razbjegnete svaki na svoju stranu, a mene sama ostavite: ali nisam sam, jer je Otac sa mnom.".